Medžuslovjansko prěkladanje – analiza i prěporučenja

kategorija: NAUKA - TEHNIKA
datum: 2024-02-25, avtor: AB

“Medžuslovjansko tvorčestvo – da ili ne?” – tuto zapytanje jest često povtarjano v kontekstu medžuslovjanskogo jezyka. To filozofično rěčenje može iměti različne odgovory, i ne jest prosty sposob, da by najdti konečno rěšenje tutoj kvestije. Medžuslovjanska kultura jest živa i pomalo stavaje jej vyše i vyše mnogo, tako, čto uže težko jest slědovati vse medžuslovjanske medija. Možno zapytati: “jest li tuta kultura potrěbna?”. Jednako, pytanje o smysl jestvovanja toj kultury ne bude zadržati trend, že ona neustalo raste. Sam jezyk jest, zaisto, takože někaka forma ljudskoj kultury. Itak, vměsto “jest li medžuslovjanska kultura potrěbna?”, možno lěpje zapytati: “kaka medžuslovjanska kultura jest potrěbna?”

Tuto pytanje ja jesm trěboval zapytati sebe v decembru 2022 lěta, kogda ja jesm načinal prěkladanje mojej poljskoj povědky na medžuslovjansky jezyk. Tuto pytanje je byl početok, od ktorogo ja jesm izšel, da by toj prěvod byl konsistentny, i takože iměl jasny cělj. V tutom članku ja hču opisati filozofiju toj raboty, a takože sposoby, ktore ja jesm koristal, da by prěklad je izpolnjal zakony tutoj filozofije.

Koncentracija na razumlivosti

V momentu, kogda ja jesm načinal prěklad povědky “Niech Niosą Nas Białe Obłoki”, ja jesm potrěboval rěšiti mnogo različnyh postanovjenij, ktore potom sut iměli vliv na cělu rabotu. Iz početka je bylo potrěbno najdti osnovnu filozofiju togo prěkladanja.

Tuta filozofija izhodi bezposrědnje iz filozofije medžuslovjanskogo jezyka. Medžuslovjansky jezyk jest konstruovany v takovy sposob, da by on byl maksimalno razumlivy vsim slovjansko-govorečim ljudam bez učenja. Samorazumno, jestvujut različne kulturne, medžuslovjanske projekty, ktore pokušajut najdti balans medžu razumlivostju, a počutjem naturalnosti, ktoro imajut avtori tutyh projektov. V mojem slučaju jednako izbor je byl jasny: razumlivost. Ja jesm izbral maksymalizaciju razumlivosti glavno zaradi togo, čto medžuslovjansky jest promovany, kako jezyk, ktory jest razumlivy bez učenja. Izkušenje koristnika togo jezyka govori, čto isto tako jest, jednako jedin medžuslovjansky ne jest ravny drugomu. Da by dosegati maksimalnu razumlivost jest potrěbno iztvoriti jasne zakony, ktore budut pridrživane, ne budut lamane v čas prěkladanja (a ako li budut, togda s polnoju svědomostju i pritomnostju avtora).

Sposob prěklada, ktory ja jesm koristal, imenuju ja “sposob koncentracije na razumlivosti”.

Hipotetične tipy razumlivosti

Tutoj fragment članka ne jest nikakovo naučno gledišče, a jedino moj pogled iz perspektivy koristnika medžuslovjanskogo. Po mojemu mněnju jest několiko različnyh tipov razumlivosti, ktore jest možno identifikovati v kontekstu medžuslovjanskogo jezyka. Ja prizivaju vsih naučnikov, da by interesovali se tutoju temoju i planovali daljše obslědovanja i eksperimenty odnosno medžuslovjanskoj razumlivosti. Itak moja hipoteza govori tutčas, čto možno jest identifikovati četyri tipy razumlivosti.

Doslovna razumlivost – tuto jest sposob razuměnja teksta, v ktorom někako slovo ili rěčenje jest prosto razumlivo, zaradi togo, čto ono jest jednako, kako v rodnom jezyku člověka, ktory imaje kontakt s tekstom. Napriměr medžuslovjansko rěčenje “on jest moj brat” može byti doslovno razuměno Poljaku, zato čto na poljskom možno skazati “to jest mój brat” ili “on jest moim bratem”.

Kontekstova razumlivost – tuto jest sposob razuměnja, v ktorom razumlive slova pomagajut srazuměti nerazumlivo slovo. Medžuslovjanska sentencija “ja vidim jego, no on jest daleko” može byti razumliva Poljaku, hot na poljskom slovo “no” imaje cělkom drugo značenje. Poljsko rěčenje “ja widzę jego, ale on jest daleko” imaje vse slova kako v medžuslovjanskom, kromě jednogo “ale”. Tuto rěčenje imaje veliky potencial razumlivosti za Poljakov.

Harakterna razumlivost – tuto jest hipotetičny tip razumlivosti, ktory možno izjasniti kako “razumlivost po harakteru medžuslovjanskogo jezyka”. Ako li člověk načinaje poznavati medžuslovjansky jezyk, i on slyši jego dost mnogo, togda možlivo jest, čto on bude vyše razuměti daže tute slova, ktore ne sut v jego rodnom jezyku, a kontekst ne pomagaje v razuměnju. Ja jesm iměl izkušenje harakternoj razumlivosti v momentu, kogda jesm ja uslyšal rěčenje “ty jesi znakom, že…” iz ust člověka, ktorogo rodny jezyk jest makedonsky. Na poljskom “ty jesteś znakiem” označaje “ty jesi znak”, ili takože “ty jesi znakom”. Ale po harakteru izgovora tamtogo člověka ja jesm směsta razuměl, že on htěl skazati “ty znaješ”, “ty jesi znajemy s tutoju temoju”, zato čto ja jesm byl uže “obslušany” s jegovym izgovorom.

Sinestetična razumlivost – tuta hipotetična razumlivost jest v momentu, kogda slovo imaje sinestetičny harakter (imaje vliv na druge ljudske smysly / čutja). Jest težko identifikovati jest li tuta razumlivost zaisto pravdiva, po mojemu mněnju ona měšaje se z prvym tipom razumlivosti.

Dva prve tipy razumlivosti sut glavne, ktore sut pomočne v prěkladanju, ako li koristaje se sposob koncentrovany na razumlivosti.

Izbor alfabeta

Medžuslovjansky imaje několiko različnyh pism: standardna latinica i kirilica, etimologična (naučna) latinica i kirilica, několiko prototipov glagoličnogo pisanja, a takože različne “flavorizacijne” alfabety (“kako naprimier polska wersija pisania”, “или такоже старословѣньска версија”) i několiko eksperimentalnyh alfabetov (napr. arabica).

Samorazumno vsaky iz tutyh alfabetov imaje svoje funkcije. Za mene jednako izbor jest očevidny: (razširjeny) etimologičny latinsky alfabet. Začto tako? Jest několiko povodov:

  1. Moj rodny jezyk koristaje latinicu, itak mi jest prostěje pisati latiniceju.
  2. Etimologičny alfabet imaje potencial, da by transliterovati jego do drugyh pism. Standardna versija jest zamnogo prosta, i flavorizovanje jej do drugyh alfabetov dělaje pogrěšky v tekstu.
  3. Etimologičny alfabet jest shodny s mojim sposobom čitanja medžuslovjanskogo jezyka, a projekt prěklada od početka je byl planovany kako prvy etap sdělanja medžuslovjanskoj audiodramy.

Ja jesm napisal, čto alfabet, ktory ja jesm koristal, jest “razširjeny”. Tut ide o to, čto slovnik medžuslovjanskogo jezyka poněkogda ne jest konsistentny, ako li ide o etimologičny pravopis. Glavno v slučaju “izčezajučego e”, ktoro propadaje vo fleksije. V tutom momentu (02.2024) my najdemo v slovniku slovo “pes”, ktoro sklanjaje se kako “psa”, ale ono ne jest označeno kako “pès”. Doprva, kogda my idemo do sekcije “deklinacija”, togda vidimo slovo “pès”. Jest mnogo takovyh slov, ktore ne imajut tuto označenje.

Takože jest několiko drugyh priměrov “razširjenosti” etimologičnogo alfabeta, glavno ako li ide o označenja mekkosti. Napriměr v knigě ja byh napisal “slovjańsky” vměsto “slovjansky”, ili “ty byś” vměsto “ty bys”. Tuto jest jedino logična konsekvencija togo, čto medžuslovjansky jest evolucija praslovjanskogo jezyka. Tako ili inače tuta “razširjenost” definitivno jest opcijonalna i ne jest (ješče) oficijalna čest etimologičnogo standarda.

Moje prěporučenje by bylo, da by koristati polny etimologičny alfabet v čas prěkladanja ili tvorjenja originalnoj medžuslovjanskoj tvorby. Tuto ide zato, čto važny element medžuslovjanskogo sistema jest flavorizovanje, a polno flavorizovanje možno jest dostigati jedino, kogda koristajemo polny etimologičny alfabet.

Priměr: nehaj bude slovo “pet” (označaje ono nomer 5). Tut imajemo jego prěklad do četyrěh jezykov: poljskogo, russkogo, slovačskogo i hrvatskogo:


Slovo „pet” (5) na rodnyh slovjanskyh jezykah

Ako li by flavorizovati slovo “pet” pisano standardnym alfabetom, togda tako izgledaje efekt flavorizacije:


Slovo „pet” (5) poslě flavorizacije od standardnogo pravopisa

Ale ako li by izkoristati etimologično slovo “pęť”, togda avtomatičny flavorizator znaje, kako izměnjati tute “specialne” bukvy do odgovornyh flavorizacij:


Slovo „pet” (5) poslě flavorizacije od etimologičnogo pravopisa

V tom slučaju flavorizator ne jedino transliteroval slovo do drugyh flavorizacij, on smogl sdělati točno tuto slovo, ktoro jest originalno v jezyku. Itak, etimologičny alfabet jest jediny dobry izbor, ako li hčemo, da by medžuslovjansky tekst je smogl byti korektno transliterovany do drugyh alfabetov.

Analitičny medžuslovjansky jezyk

Možno jest opisati jednovyměrny spektr, ktory označaje balans medžu analitičnostju, a sintetičnostju. Kratko govoreči: sintetičny jezyk jest jezyk, ktory imaje bogatu fleksiju, a koristaje on različne afiksy (prefiksy, sufiksy), ktore směnjajut značenje slov (zna-, znati, znaju, znaješ, znajemo, znavši, znajuči, znany, poznati, doznati, oboznati…) i imajut vliv na korenj slova (jezyk ьny = jezyčny, k > č). Jezyk analitičny jest jezyk, ktory vměsto afiksov koristaje različne svobodne morfemy, ktore ne sut čest korenja slova i ne vlivajut na jego ostatočnu formu. Možno jest skazati hipotezu, čto vyše razumlivy medžuslovjansky ide v tom spektru v stranu analitičnosti. V daljšej česti članka ja budu davati vyše priměrov togo javjenja. Da by tuto oprostiti možno jest skazati, čto analitičnost razumlivogo varianta medžuslovjanskogo jezyka javi se v:

  1. Ne izměnjanju korenjev slov,
  2. koristanju svobodnyh morfemov vměsto nektoryh afiksov i silno fleksijnyh form.

Zakon Lamanja Standarda

Medžuslovjansky jezyk jest dost elastičny. V svojej standardnoj strukturě imaje on različne gramatične pravila, daže takove, ktore mogut poněkogda pomenšati razumlivost teksta. Tute pravila mogut byti koristane napriměr vo medžuslovjanskyh flavorizacijah, i sut one veliko potrěbna čest struktury jezyka. Jednako, kogda jest potrěbno iztvoriti prěklad, ktory bude maksimalno razumlivy vsim Slovjanam “zajedno”, togda jest potrěbno identifikovati takove pravila, ktore sut vyše koristne za razumlivost, i koristati jih, a takože oddaliti tute pravila, ktore sut nekoristne.

Medžuslovjansky sistem jest tako elastičny, že paradoksalno lamanje jego standarda može povyšati razumlivost (priměr: flavorizovanje medžuslovjanskogo označaje “krivjenje” standardnoj gramatiky, fonetiky i ortografije, ktoro povyšaje “lokalnu” razumlivost za “nektoryh” Slovjanov). Medžuslovjansky jest mlady jezyk, itak jegove standardne pravila ješče nemnogo izměnjajut se poněkogda, a slovnik ne imaje vsih najdobryh slov.

Konkluzija od togo ide taka, čto razumlivost može idti ili bezposrědnje od medžuslovjanskogo gramatičnogo standarda, ili poněkogda od lamanja togo standarda. Tutoj zakon ja imenuju Zakon Lamanja Standarda. Samorazumno, da by lamati standard, jest potrěbno jego dobro znati.

Zakon Redukcije

Elastičnost medžuslovjanskogo dozvaljaje tako izbirati jegove gramatične pravila, čto bude on dostigati vyše ili menje dobru razumlivost. Itak, ja jesm pomyslil, čto najvyše dobro bude redukovati tute pravila, ktore pomenšaju razumlivost, a izbirati takove, ktore ju povyšajut. Tutoj proces ja imenuju Zakonom Redukcije. Zakon Redukcije jest jedna iz form realizacije povyšanja analitičnosti medžuslovjanskogo jezyka.

Jedin iz lěpših priměrov jest Redukcija Pričestij (participij). Medžuslovjansky imaje četyri različne participy (na priměru slova “znati”):

tutčasny aktivny particip: znajuči, znajuča, znajuče
tutčasny pasivny particip: znajemy, znajema, znajemo
minuly aktivny particip: znavši, znavša, znavše
minuly pasivny particip: znany, znana, znano

Tute participy sut možlive za koristanje v medžuslovjanskom, jednako ne vse budut jednako dobro razumlive različnym narodam. Na ščestje jest možlivo bliz cělkom ominuti potrěbu uživanja pričestij.

Najvyše “neutralny” particip jest minuly pasivny, ktory jest razumlivy prividno vsim slovjansko-jezyčnym ljudam. Itak, ja jesm rěšil, že v mojem prěkladu ja budu koristati tute pričestja svobodno, v knigě jest mnogo jegovyh priměrov:

“Stol jest čisty, sdělany iz několiko dosok.” (sdělany -> sdělati).
“Na dekoltu ona jest svezana črvenym vezalom.” (svezana -> svezati)

Ja jesm bez malogo cělkom oddalil ostale tri pričestja, a priměry, ktore sut poniže, sut jedne iz nevelikoj kolikosti drugyh pričestij, ktore sut ostali v knigě:

“Toj blěskajuči ključ prividno je izgledal interesno za razbojnikov…” (blěskajuči -> blěskati)

“Kamenj jest vidimy v někakom blěsku.” (vidimy -> viděti)

Minuly aktivny particip jest cělkom oddaljeny iz knigy i ne sut nikakove jego priměry.

Oddaljenje tutyh participov, samorazumno, ne jest něčto, čto možno jest sdělati směsta. Jest potrěbno analizovati originalny tekst, da by detaljno poznati kake druge formy jest možno koristati v jih město. Poniže několiko priměrov prěklada iz poljskogo jezyka:

“- To z oberży? – zagadnął, wskazawszy ruchem głowy na trzymany w jego ręku klucz.” (particip: “wskazawszy”)

Doslovny prěklad:

“To iz krčmy? – skazal, ukazavši dviženjem glavy na držany v jegovoj rukě ključ”.

Prěklad iz knigy:

“- Jest li to iz krčmy? – pytaje on i pokazyvaje gestom glavy ključ, ktory mladec drži v rukě.”

Kako možno uviděti: vměsto doslovnogo “ukazavši” ja jesm izkoristal tut slova “i pokazyvaje”. Mimohodom kniga na poljskom jezyku jest pisana v minulom vrěmenu, ale medžuslovjanska jest pisana v tutčasnom. O tutom jednako ja budu napisati dalje v članku.

Několiko drugyh priměrov:

“Czarna postać zasłaniała całą główną uliczkę. Dziewczyna wystraszyła się i bystro odwróciwszy się na pięcie zaczęła biec w drugą stronę.” (particip: odwróciwszy)

Doslovny prěvod:

“Črny personaž zaslanjal cělu glavnu ulicu. Děvčina prěstrašila se i bystro odvrativši se na stopě načela běgti v drugu stranu”.

Prěvod iz knigy:

“Črny personaž zaslanjaje izhod, ne jest možno projdti. Děvčina prěstrašaje se, odvračaje se nazad i načinaje běgti v drugu stranu.”

“To pomyślawszy Nachosław chwycił klamkę drzwi.” (particip: pomyślawszy)

Doslovny prěvod:

“To pomyslivši Nahoslav hvatil dvernu ručku.”

Prěvod iz knigy:

“Nahoslav pomyslil je tuto vsečto i tutčas tyče dvernoj ručky od glavnyh dveri krčmy.”

V tutom poslědnom priměru najveliko dobro jest vidny toj proces “analiticizacije” jezyka, itak vměsto 6 slov, medžuslovjansky prěklad imaje jih až 14 (ponad dva-kratno vyše!).

Vtora realizacija Zakona Redukcije jest oddaljenje možnosti ne koristanja personalnyh zaimennikov (Stalost Personalnyh Zaimennikov). Itak vměsto togo ja jesm vsegda koristal personalne zaimenniky (iz izključenjem fragmentov, ktore ja jesm uznal, že sut cělkom razumlive bez zaimennika), a takože ja ne jesm nikogda skračal glagol byti (hot teoretično medžuslovjansky mogl by tuto dozvaljati). Itak vměsto “ide” ja jesm koristal “on ide”, vměsto “uviděla” bude “ona uviděla”, v město hipotetičnogo, neoficijalnogo “som šel”, bude “ja jesm šel” i tako dalje. Tuto rodi neveliky diskomfort, v ktorom zaimenniky povtarjajut se veliko često, ale tuto jest možno obojdti črěz koristanje “inversije”:

Ona odkrilila se. Utratila je ona silu, magiju, stala jalova, pusta, prazdna.”. Tut vměsto “ona je utratila” jest odvračeno “utratila je ona”. Tuta stilistika jest veliko česta v mojem prěkladu. Ta procedura imaje jedino estetičny cělj i ne jest nikako povezana s polěpšanjem razumlivosti.

Tretji, dost očevidny priměr Zakona Redukcije jest Redukovanje Nerazumlivyh Slov. V tom slučaju ja jesm pokušal koristati jedino najrazumlive slova, hot poněkogda ja jesm upotrěbjal takože tute, ktore mogut byti nemnogo menje razumlive, a daže dost nerazumlive. Tuto jest zato, čto kogda prěkladatelj bude dobro izkoristati tute nerazumlive slova, togda on može naučiti tuto slovo čitatelja, može jego jemu “vklasti do glavy”. Itak, napriměr ja jesm najveliko često koristal slovo “selo”, ale poněkogda v knigě možno jest najdti menje razumlivo slovo “ves”. Poněkogda javjajut se slova, ktore ne imajut najdobry variant v slovniku, i togda ja jesm rěšil, že budu ja koristati znak “/”, da by děliti slova:

“Tute glasy govoret něčto do nas, poněkogda vidimo někakove krive obrazy / pogledy”.
“Pozdněje on poznal , že tuta rana jest od togo, že Fiala pokušala zaščititi / ohraniti ju”.
“On je dělal veliko raziskivanje, iskal on krajiny, zapisyval je, rysoval / črtal mapy…”.

Kako jest možno uviděti – znak “/” javjaje se pri slovah, ktoryh razumlivost često jest imenovana kako “kontroversijna”, “neoptimalna”.

Drugy sposob, ktory ja jesm užival, jest klasično sinonimično razděljenje. Ono, ako li by pogleděti nevtralno, izgledaje kako literačska pogrěška:

“Temnost jest gusta, a větr krěpi se i usiljaje”.

Tut možno jest skazati, že “krěpiti se” jest sinonim od “usiljati se”, itak kaky jest povod, čto tuto jest razděljeno sveznikom “i”? Hot tuto izgledaje kako literačska pogrěška, tako ja myslju, čto v medžuslovjanskom prěkladu tuto jest potrěbno dozvoliti, zaradi generalnoj razumlivosti. Sveznik “i” v tutom slučaju jest prosto druga, vyše svobodna reprezentacija znaka “/”. Tako rěčenje može pomogti srazuměti čitatelju jedno slovo, ako li on uže znaje vtoro.

Tretji sposob realizacije Redukovanja Nerazumlivyh Slov jest koristanje komy. Vot jest priklad:

“Možno by pomysliti, že toj tanec jest veliko ritmičny i měrny, ravnaky.”

V tom slučaju “měrny” i “ravnaky” sut sinonimy.

Četvrty priměr Zakona Redukcije jest oproščenje gramatičnogo stupnja sravnjenja v sravniteljnoj i superlativnoj formě (Prosta Forma Gradacije). Standardno, tako kako pokazyvaje slovnik, imajemo takovu realizaciju gramatičnoj gradacije:

teply -> teplějši -> najteplějši.

Jestvujut jednako druge sposoby. Možno napriměr koristati slovo “vyše”, kako morfem, ktory dozvaljaje na vyše analitičnu formu:

teply -> vyše teply -> najvyše teply.

Tutoj sposob jest često vidimy v nektoryh poljskyh slovah. Izgledaje, čto on zvuči naturalno za Slovjanov.

Tretji sposob jest koristanje morfemov “vyše” i “naj-”, kako:

teply -> vyše teply -> najteply.

Morfem vyše, samorazumno, možno zastupiti drugymi, napriměr “boljše” ili “veče”. Zaradi zakona Redukovanja Nerazumlivyh Slov ja jesm jednako rěšil koristati “vyše”, hot moje znanje, odnosno razumlivosti tutyh slov jest osnovano jedino na informaciji iz slovnika.

V prěkladu ja jesm koristal vse sposoby naprěmenno, zaradi “edukacijnogo vliva”.

Peta realizacija Zakona Redukcije jest koristanje jedino dolgyh form glagolov (“my znajemo”, a “my znamo”). Tutoj izbor jest motivovany tutym, čto generalno izgledaje, že čim vyše jest takovyh dodatočnyh silabov / slogov, tym vyše razumlivy izdavaje se tekst.

Izbor gramatičnogo vrěmena narracije

Poljska povědka jest pisana v minuloj narraciji (ona koristaje gramatično minulo vrěme, da by opisyvati historiju). Jednako, ja jesm rěšil, čto v medžuslovjanskom prěkladu ja budu koristati jedino tutčasno / sučno vrěme (s izključenjem razděla 23., no tuto jest jedino estetičny izbor, motivovany běgstvom historije v tom razdělu). Generalno tutčasno vrěme jest vyše prosto než minulo vrěme. Vměsto “ja jesm šel” pojavjaje se togda “ja idu”, i vsečto stavaje vyše prosto. Samorazumno, sut momenty, v ktoryh minulo vrěme pojavjaje se, i ono togda vyše silno ukazyvaje poredok akcije.

Priměr:

“Ulica, którą przyszła, była wybrukowana kamiennymi płytami”.

Doslovny prěvod:

“Ulica, ktoroju ona je prišla, je byla sdělana iz kamennoj kostky”.

Prěvod iz knigy (tutčasno vrěme):

“Ulica, ktoroju ona je prišla, jest sdělana iz kamennoj kostky”.

Regularizacija minulogo vrěmena

Kogda minulo vrěme pojavjaje se v povědkě, togda ono imaje točno jednu formu:

<personalny zaimennik> <morfem prošlogo vrěmena> <glagol v minulom vrěmenu>.

Tuto jest gramatično perfektno vrěme (ja ne jesm koristal imperfekt i aorist, a pluskvamperfekt jest izkoristany prividno jedino jedno-kratno za estetičny cělj). V medžuslovjanskom sut dva standardne sposoby koristanja gramatičnogo perfektnogo vrěmena:

  1. Sposob bez morfema prošlogo vrěmena.
  2. Sposob s morfemom prošlogo vrěmena.

Prvy sposob jest možno uviděti v priměrah:


Teoretično zaimenniky “ja, ona, my, oni” jednoznačno informujut kto jest personaž tutogo dělanja. Tuto jest sposob, ktory ja imenuju Iztočnym.

Zaradi Zakona Redukcije ja jesm rěšil koristati vtory sposob, sposob s morfemom:


Tuto jest neveliko redundantno, ale informacija dalje jest jednoznačna. Tutčas jest ona nesena črěz zaimenniky i morfemy: “ja jesm, ona je, my jesmo, oni sut”. Tutoj sposob ja imenuju Južny.

Jestvuje ješče tretji sposob, variacija varianta s morfemom:


Kako jest vidno, tut je izměnila se jedino forma “ona jest viděla”. Tutoj sposob ja imenuju Starocrkovnoslovjansky ili Logičny. Logika tutogo sposoba ide od togo, čto morfem prošlogo vrěmena jest prosto glagol byti, ktory v tom slučaju imaje prosto drugu funkciju: “ja jesm, ona jest, my jesmo, oni sut”. Iz početka prěklada ja jesm govoril s različnymi ljudami, da by iměti pogled na tutu stvar. Nakonec jesmo rěšili, čto najdobro bude koristati Južny variant, zato čto:

  1. Lěpje jest iměti nadměrnost informacije, než jej nedostatok (itak, Iztočny variant jest oddaljeny).
  2. Funkcija glagola “jest” kako morfema prošlogo vrěmena ne jest tutdenj znajema Slovjanam, zato čto glagol “jest” v toj formě imajut jedino Sěverni Slovjani, ale oni ne koristajut jego kako toj morfem, a jedino kako formu v tutčasnom vrěmenu (“on jest, ona jest”) – itak, Starocrkovnoslovjansky variant jest oddaljeny.
  3. Glagol “je”, koristany kako morfem, jest naturalny za Južnyh Slovjanov, i ne pomenšaje razumlivosti za Sěvernyh Slovjanov, a takože prinosi nemnogo logiky do perfektnogo vrěmena.

Nakonec v prěkladu jest možno uviděti najmnogo Južnogo varianta i neveliko Iztočnogo varianta (no jedino za tretje lice, itak jest možno najdti “on dělal”, ale ne jest možno najdti “ja dělal”). V prěkladu několiko-kratno jest koristany Starocrkovnoslovjansky variant, no tuto jest prosto pogrěška v prěkladu.

Povtarjanje slov

Jedna iz literačskyh pogrěšek jest povtarjanje slov. Po mojemu mněnju tuto jest něčto, čto jest možno ignorovati v medžuslovjanskyh tekstah. Estetika prěklada jest jedno, no poněkogda prosto nemaje odgovornyh sinonimov, ktore jest možno koristati vměsto najvyše razumlivyh slov. Podobna věč jest s personalnymi zaimennikami, ktore, zaradi Zakona Redukcije, pojavjajut se v tekstu prěmnogo-kratno.

Korekcija – veliko važny etap

Medžuslovjansky jezyk ne imaje silnyh pravil, ako li ide o fonetiku, gramatiku, ortografiju. Vse pravila sut prosto svobodne direktivy, ktore jest možno modifikovati (flavorizovanje) da by spolnjati najvažny cělj jezyka: razumlivost. Medžuslovjansky jest, kako govoret ljudi, jezyk kompromisov, a ti, ktori znajut kako na njem govoriti, često imajut vliv od svojih narodnyh jezykov. Ja budu ješče neveliko opisati problemy medžuslovjanskogo prěklada v naslědnyh sekcijah, ale tutčas ja byh htěl ukazati, čto jest jedin veliko dobry sposob, da by ogromno polěpšati kakost / kvalitet takovoj translacije: korekcija.

Faza korekcije jest neobhodima čest procesa prěklada. Bez drugyh Slovjanov-korektorov tekst može iměti považne problemy. Generalno v literaturě korekcija jest da by ukazati različne pogrěšky, da by identifikovati literove pogrěšky, ortografične, interpunkcijne, gramatične, a daže logične (iz perspektyvy opisyvanoj historije). V medžuslovjanskom prěkladanju prihodi ješče jedna věč: pogrěšky svezane s finalnu razumlivostju teksta.

V čas prěkladanja ja jesm pokušal formovati grupu korektorov, ktori sut iz različnyh slovjanskyh narodov. Jedni sut vyše dobro znali medžuslovjansky, drugi menje. Paradoksalno, znanje medžuslovjanskogo imaje vliv na rolju korektora. Korektor, ktory ne znaje medžuslovjansky tako dobro, bude iměti povyšenu možnost razuměnja teksta, ktory mogl by byti nerazumlivy za jego narod. Tuto jest zato, čto medžuslovjansky, teoretično, trěbuje byti razumlivy vsim Slovjanam “bez učenja”. Ako li Slovjanin, ktory ne znaje medžuslovjansky, govori, že něčto jest nerazumlivo, togda sposob Koncentracije na Razumlivosti ne smogl rabotati dobro i jest potrěbno popravjati tekst da by povyšati jegovu razumlivost (i ne pomenšati razumlivost za druge narody!).

Faza korekcije jest veliko težky etap, i poněkogda my jesmo iměli dolge diskusije v komentarah do teksta, čto jest možno popravjati, čto jest možno napisati lěpje i tako dalje. Jednako, dobra věč jest, čto tute komentare stavali menje i menje česte v daljših fragmentah prěklada, čto označaje, že ja jesm smogl, hvala rabotě korektorov, naučiti se kako pisati lěpje i kake jezyčne rěšenja rabotajut vyše dobro.

Po mojemu mněnju korekcija jest obvezny etap prěklada, ona dozvaljaje identifikovati pogrěšky avtora, pogrěšky medžuslovjanskogo slovnika, a takože pogrěšky v neformalnyh analizah, ktore davněje sut dělali entuziasti medžuslovjanskogo jezyka. Hvala korekciji smogli jesmo najdti několiko slov, ktore mogut v budučnosti vojdti do slovnika, kako oficijalne i dobro razumlive. Hvala korekciji ja jesm smogl neveliko redukovati vliv mojego rodnogo jezyka do medžuslovjanskoj translacije. V korekciji jest sila!

Několiko drugyh pravil

Tuto, čto ja jesm opisal, sut byli najvažne zakony, ktore my jesmo rěšili izbrati, da by prěklad byl maksimalno koncentrovany na razumlivosti. Jednako tuto ne sut byli vse izbory. Jestvuje ješče několiko drugyh, menje važnyh pravil, ktore ja jesm pokušal prěstrěgati v čas pisanja prěklada. Vot několiko iz njih:

  1. Iztvorjenje slovnika neoficijalnyh slov. Zaradi togo, čto slovnik neustalo jest aktualizovany, a něktore slova, ktore imajut potencial dobroj razumlivosti ne sut do njego dopisane, ja jesm rěšil, da by iztvoriti „neoficijalny” slovnik so slovami, ktore ja jesm koristal v knigě. Samorazumno, ne vse tute slova imajut široko znanje, a daže nektore sut prosto moja slovotvorebna proba. Itak, v tutom slovniku jest možno najdti:

    a. slova, ktore sut konsekvencija togo, čto v oficijalnom slovniku jestvujut jihne druge formy, napriměr: čujny (od: čuvati), obgled (od: ob gledati), smrdlivy (od: smrditi) i tomu podobne.
    b. slova potrěbne za klasičnu fantastičnu literaturu, napriměr: eliksir, bazilisk, vitalnost.
    c. slova, ktore imajut potencial razumlivosti, napriměr: nomadi, kočevniki, teleportovati, konversacija, rezonans.
    d. slova, ktore mogut byti razumlive zaradi slovotvorebnoj raboty v naturalnyh slovjanskyh jezykah, napriměr: tancerica, carevna, zajutra, zaljubjenec, krčmarka.
    e. slova, ktore imajut slabu razumlivost, ale sut one koristane v točnom kontekstu: zdravotnica, novolunje, věščiti, měšalo, domovik.
  2. Koristanje kursivnogo fonta za neznajeme slova. Tutoj zakon ja jesm trěboval koristati zato, čto personaže v povědkě koristajut poněkogda svoje rodne, izmysljene jezyky. Medžuslovjansky jezyk ne jest prirodny jezyk nikakogo Slovjanina, itak ako li slovjansky čitatelj ne bude znati někakovo slovo, togda on v prvom momentu bude mysliti, čto jego znanje i razuměnje medžuslovjanskogo jezyka jest slabo. Itak, za mene je bylo obvezno, da by točno ukazati tute slova, ktore čitatelj ne bude razuměti, zaradi togo, čto one sut nemedžuslovjanske slova.
  3. Dvojno ukazanje nomeričnyh form. Vo vsakom slučaju, kogda v prěkladu pojavjaje se „netrivialny” nomer, togda on jest napisany tako slovami, kako i čislami. Napriměr: tyseč sto dvateset četyri (1124), jedin i pol (1.5). „Trivialne” nomery, kako „pet”, šest”, ne sut čest tutogo pravila.
  4. Nomerične i izmysljene nazvy měsecev. V poljskoj versiji ja koristaju izmysljene nazvy měsecev (zaradi fantastičnoj realnosti opisanogo světa). V medžuslovjanskom prěkladu ja ne jesm dělal nikakovo oproščenje, itak v povědkě sut fantastične imena za měsece (napr. měsec vina, měsec cvětov). Da by neveliko polěpšiti orientaciju za čitatelja, ja upotrěbjaju nomerične nazvy měsecev, ktore često davaju pri fantastičnyh nazvanjah. Priměr teksta:
    „Až vyše, v petom měsecu: Měsecu Trav, v srědině vesny, kogda vsečto trěbovalo by razcvětati, togda my jesmo iměli veliko sněženje! Nu, potom v šestom: Měsecu Črvov i sedmom: Měsecu Lip ravnako!”

Problemy medžuslovjanskogo prěkladanja

V času, kogda ja jesm dělal zvukozapisy do audiodramy, ja jesm nahodil različne pogrěšky v prěkladu, ktore ne sut byli najdene v etapu prěkladanja, i potom v etapu korekcije. Tute pogrěšky izhodet iz takovyh pričin:

  1. Intuitivno pisanje (bez gledanja do slovnika) – ja jesm pisal dost bystro, i poněkogda prosto jesm prěpisyval neveliko modifikovane poljske slova, vměsto koristanja pravdivyh slov iz slovnika. Tuto jest zaradi togo, čto medžuslovjansky jest prosto veliko podobny do mojego rodnogo jezyka. Intuitivno pisanje može byti v budučnosti běda medžuslovjanskyh prěkladateljev. Etap korekcije prividno može najdti 99% iz tutyh pogrěšek. Naslědny etap – zvukozapis – ktory ne jest obvezny, pomogl mi najdti ješče vyše, ale jest veliko pravdopodobno, čto tekst dalje imaje takove pogrěšky. Najpravdopodobno originalna medžuslovjanska tvorba (bez prěkladanja) može v tom slučaju rabotati lěpje, ako li pisatelj dobro znaje medžuslovjanščinu.
  2. Sindrom nacionalista (poljske konstrukcije v medžuslovjanskom tekstu) – tuto jest drugy tip pogrěšky, ktory takože izhodi od pričiny, čto medžuslovjansky jest veliko podobny do naturalnyh slovjanskyh jezykov. Tuto može javjati se napriměr v koristanju vyše znajemyh form, než tute, ktore sut prěporučane. Ljudsky mozg imaje tendenciju do dělanja različnyh skračenij.
  3. Nedostatok znanja (poněkogda jest potrěba ekspertskogo znanja i velikoj ostražnosti) – avtor, ktory piše medžuslovjansky prěklad, ne jest “alfa i omega”, on može ne znati někakove informacije i prěporučenja. Jednako, on mysli (čto jest cělkom naturalno), že on dobro tuto znaje. Ili može byti, čto on prosto ne mysli, a jedino piše. I tuto takože jest naturalno, ja takože jesm tako dělal, i najprividno dělaju tako dalje. Medžuslovjansky jezyk izměnjaje se, ale ljudi, ktori dobro sut jego poznali, ne trěbujut gledati na “najnove noviny iz medžuslovjanskogo razvoja”. Ja napriměr pametaju, kako v slovniku je bylo slovo “meč”, a potom ono evoluovalo v “matč”. Dopoka jezyk izměnjaje se, tako medžuslovjanski prěkladatelji budut trěbovati poznavati tute izměny.

Vse tute problemy, ktore ja jesm prědstavil, jest možno rěšiti dvoma sposobami: medžuslovjanskoju praktikoju i etapom korekcije. Dobro znanje medžuslovjanskogo standarda dozvaljaje lěpje jego koristati, a etap korekcije dopuščaje vliv drugyh ljudij do prěklada, ktori mogut iměti drugo, takože važno gledišče. Medžuslovjansko prěkladanje jest takože forma učenja. Tako kako ja jesm uže napisal: početok mojego prěvoda byl vyše često komentovany než konec. Tuto jest za mene dokaz progresa. Ja imaju naděju, čto čitanje dobroj medžuslovjanskoj literatury takože povyšaje tuto uměnje. I točno zato ja dumaju, čto odgovor na pytanje “kaka medžuslovjanska kultura jest potrěbna?”, jest: “dobra”.

A čto označaje “dobra medžuslovjanska kultura?”. Ja imaju naděju, čto moja rabota s prěvodom, a takože tuta analiza, bude približati naše medžuslovjansko družstvo do odgovora na tuto pytanje.

Zakony prěkladanja sposoba “Koncentracije na Razumlivosti”

Poniže ja prědstavjaju pravila, ktore ja jesm koristal v prěkladu. Nomerovane zakony (1, 2, 3) ja uvažaju kako obvezne, literovane zakony (a, b, c) sut te, ktore prěkladatelj trěbuje rěšiti sam-jedin, kogda dělaje prěvod. Literovane zakony sut točno tute, ktore ja jesm koristal v mojem prěkladu.

  1. Jest potrěbno koristati etimologičny alfabet, zato čto on nese polnu informaciju, i jest koristny za flavorizatorov i lektorov.
  2. Cěnno jest, da by pokušati dělati tako, da by medžuslovjansky jezyk v prěkladu byl vyše analitičny než sintetičny.
  3. Jest možno lamati standard medžuslovjanskogo jezyka jedino v slučaju, kogda tuto povyšaje razumlivost prěklada.
  4. Zakon Redukcije – jest potrěbno oddaljati iz prěklada elementy, ktore mogut byti menje razumlive:

    a. Redukcija Pričestij (Participov),
    b. Stalost Personalnyh Zaimennikov,
    c. Redukovanje Nerazumlivyh Slov,
    d. Prosta Forma Gradacije,
    e. Dolge Formy Glagolov.
  5. Izbor prostoj narracije: a. Tutčasno-vrěmenna narracija kako glavna, b. Minulo-vrěmenna narracija v Južnom variantu.
  6. Jest potrěbno sdělati korekciju teksta!

- - -

Povědku „Nehaj Nesut Nas Běle Oblaky” na medžuslovjanskom jezyku možno jest pogledati pod linkom: ...y/357549526-nehaj-nesut-nas-běle-oblaky-ms

Medžuslovjansku audiodramu i audioknigu jest možno najdti v drěvu linkov Projekta Parafraza: https://linktr.ee/projektparafraza



QR-kod članka